U jesen, kad lišće pada,
i kad ti istraje nada.
Ti ipak vraćaš se meni,
iako čekam, sjedim.

Sve ove noći te trebam,
sve ove dane te čekam.
U mojoj dugoj samoći,
najteže bile su noći.

Sad te vidim, sad te opet ljubim ja,
takav divan san, želim, znaj.
Sad te držim, sad te opet grlim ja,
takav život, znaj, želim ja.

Nas dvoje opet smo sami,
u istoj sobi i tami.
Riječi nam potrebne nisu,
jer oči pričaju priču.