Ti opet noćas nekud ideš,
i odnosiš sa sobom sve.
Radi neke ludosti,
ti opet kriviš me.

A već osjećam u zraku,
ti noćas plakat ćeš u mraku.
Zvonit će telefon moj,
i pričat češ o svemu, znam.

Hej, zašto opet bježiš,
i tako glupo griješiš.
Hej, zašto opet kriješ,
da me ipak voliš,
da me ipak zeliš.

O, kako je to glupo,
kao mali dječak ti si još,
i kao da baš ništa ne znaš,
ti odlaziš u hladnu noć.