Hajde, hajde, hajde, ako znaš,
reci, reci, reci, zašto sam ja,
uvijek ona ista, sanjiva,
i zašto popuštaš i zašto prepuštam.

Zašto ostavljam da ide sve,
i izmišljam razloge,
i zašto tražim ja vlak bez dolaska,
i zašto tražim ja vlak bez dolaska.

Hajde, hajde, hajde, ako znaš
reci, reci, reci, reci mi sve,
zašto stalno živim ja,
kao nestalna i kao ranjiva.

Zašto uvijek draže mi je ne vidjeti sve,
zašto uvijek vjerujem u sne,
zašto uvijek ostavljam nedovršeno sve,
i zasto tražim ja vlak bez dolaska.

Hajde, hajde, hajde, ako znaš,
reci, reci, reci, zašto sam ja
uvijek ona ludo ponosna,
zašto ne dam se i kad mi propadne sve.

Hajde, hajde, hajde, ako znaš,
reci, reci, reci, reci mi sve,
kako da te pratim ja,
da znam za sve, a opet sretna sam.