I večeras osjećam tvoj dah,
tako ružno sama, nevažna k'o prah.
Mrak je, još je jednom danu kraj,
pijem isto vino i plašim se sna.

A želim da si tu, kao nekad moj,
i trebam da si tu, a oko mene bol.
Hoću da si tu, hoću da sve znaš,
kako čekam sad i kako nemam sna.

Jer u meni živi strah,
opasan i jak,
i bez tebe ja,
postajem zla.

I večeras sjedim sama,
čitam pisma i sve bih ti dala,
iste slike i iste misli,
i isti miris, isto sve.

Sve isto je ko tad,
svako veče ti si ovdje,
i progoniš me.