Odavno je već u meni isti znak,
i ti si kao tužna rijeka uvijek sam,
i svi ljudi koji putem srećem ja i pričaju mi,
ostaju mi bliski i daleki kao i ti.

I već jasno mi je sve,
u životu isto je,
ostavi sve ili neke sne.
Sve vrti se u krug,
uvijek isti nam je put.

Odavno je već u meni isti mrak,
jer svi smo kao tužna rijeka bez dna,
i ti i ja i ljudi koje putem srećem ja,
nosimo u sebi neki pečat, pečat traženja.

I ti i ja u toj igri,
kao prognani, ludi i zli,
ni sami ne znamo kuda,
i što hoćemo mi svi.

I uvijek lutamo sami,
u bujici ljudi bez obzira s kim,
ni sami ne znamo kuda.
Sve vrti se u krug,
uvijek isti nam je put.