Ista pjesma tiho svira,
i uzdrhtim sva na uvijek isti stih.
U toj gomili bez lica,
što me nijemo prati svud,
mili, ti si iznad svih.

Iste snove noću sanjam,
pa se budim tek na dodir lica tvog.
Dok te grlim, dok te ljubim,
nježno šapčem: ostani,
budi sjena tijela mog.

Ti si oduvijek moja sudbina,
moja zvijezda ta, što na nebu sja.
Tvoj je tamni glas, moja muzika,
srcem svim još volim te ja.

Isto lice, iste ruke,
uzbudjenje uvijek isto osjećam.
U tom nepoznatom svijetu,
u kom vrtim se u krug,
mili, samo tebe znam.

Nema sile na svijetu, da rastavi nas,
jer isto smo tijelo i ista duša mi.
A jedno smo drugom i nada i spas,
ti i ja, ti i ja, ja i ti...