Jedna mladost, jedan svijet nade
raste tiho u srcu tvom.
Drugi za te ovaj svijet grade
s malo prave istine u tom.

Pričaju ti priče te,
i svaka ima svoj sretan kraj,
al’ prešućuju da taj svijet krade,
baš tvog sunca sjaj.

Jedna mladost, jedan san sreće,
al do nje još dalek dug je put.
I dok srce na svoj put kreće,
u taj svijet procvao i žut.

Odjednom će shvatit sve,
kako nigdje nema plamena tog.
Poput mrtve rijeke
svijet teče bez cilja svog.

Tko zna, možda na me
čeka neki drugi svijet?
Tko zna, i u mraku
katkad nikne divan cvijet!

Možda, tko zna,
jedna od sretnih,
jedna od tisuću,
bit ću baš ja.
Tko da zna?