Šetamo kroz grad, nijemi ti i ja,
osjećam tjeskobu k'o poslije ružnog sna.
Sretna sam, što pust je i mračan ovaj kraj,
da ne vidim ti oči i njihov prazan sjaj.

Na, na, na, na, na, na, na, na, na, na, na, na,
na, na, na, na, na, na, na, na, na, na, na, na.

Šetamo kroz grad, nijemi ja i ti,
posljednje smo riječi već davno rekli mi.
Vrijeme naše sreće na isteku je sad,
počela je kiša te s nama plače grad.

Svaki dan proveden s tobom,
ostat će u srcu mom.
Tvoje mjesto bit će prazno,
prazno kao i naš dom.

Šetamo kroz grad, mokri ti i ja,
utopljeni tugom nedosanjanog sna.
Slične noći nekad su za nas bile raj,
kiša, muk i tama su za nas noćas kraj.