Tvoje tijelo osipa se poput pijeska sad
tvoje lice nestaje u zraku kao dim
umorna sam, shrvala me
za ljubavlju tvojom duga glad
ti si s druge strane rijeke
polako već se mirim s tim


Magla svuda, magla oko nas
iz daljine jedva čujno dopire tvoj glas
magla svuda, magla oko nas
prekasno je, uzaludno, sve je dublji jaz

Tvoje usne od papira
ne osjećam ih već
tvoje ruke izmiću ko ispred dana noć
nekad ipak kriknula bih
poneku psovku il' grubu riječ
ipak šutim, gušim srce
mora se naprijed, dalje poć

Tvojih riječi ne sjećam se
ne pamtim tvoj glas
milovanja tvoja još su samo dio sna
sve što oboje smo htjeli
odavno već je iza nas
u tom moru sivih lica
uzalud tvoje tražim ja